Nastup fudbalske reprezentacije BiH u kvalifikacijama za Mundijal trebalo je da bude jedna lijepa sportska priča, ali, što je tipično za ove prostore, postaje jedna velika sramota.
Nije sramotno što se bh. tim nije plasirao i što je izgubio oba meča baraža od Portugala, ali jeste to što se dešava ovih dana. Raskol koji je nastao između dva ključna čovjeka ekipe koja je, htjeli to priznati neki ili ne, napravila veliki uspjeh, nova je ružna mrlja koje se nećemo nikada otarasiti.
Realno slab nastup Zvjezdana Misimovića u Lisabonu i sporna povreda zbog koje nije nastupio u Zenici predstavljeni su kao glavni razlog sukoba sa selektorom Miroslavom - Ćirom Blaževićem, ali čini se da je ovdje prste upetljao još neko. Uoči i za vrijeme baraža stvoren je toliki medijski pritisak kojem je, nažalost, podlegao i iskusni Ćiro, pa je nespretno za poraz u Lisabonu okrivio Misimovića, kojem je ovo teško palo pa je uzvratio istom mjerom. Lavina je krenula, a niko nije htio da je smiri. Naprotiv, potpirivača sukoba je bilo pregršt i to su upravo oni koji su se cijelo vrijeme krili ispod Ćirinih skuta i koji su tapšali igrače po leđima govoreći im kako su im oni najbolji prijatelji i kako se brinu za njihovo dobro.
Pored toga, svakakve interpretacije ovih dana kruže, spominje se neki srpski lobi, jednonacionalni tim, novac i razne druge stvari, ali kao što to često biva najjednostavnije objašnjenje je ono najbliže istini a to je da nam je zinula g...a. Na Mundijal nije otišla ni za nas moćna Hrvatska, pa se nisu srušila nebesa, dok se mi ponašamo kao da smo neka fudbalska velesila. Kao da smo svi zaboravili da je do juče bh. tim igrao pred jedva 100 duša i da su muku mučili sa Estonijom, Letonijom, Luksemburgom i ostalim "fudbalskim mašinerijama".
Voljeli više Ćiru ili Misketa, jedna stvar je čista a to je da je bh. tim ove godine bio rame uz rame sa najjačim reprezentacijama, a sada - ko zna - povratak Jermeniji, Lihtenštajnu...