Dok se građani razvijenih zemalja voze u autobusima u kojima će, kako je počelo, uskoro moći da se opuste kao u hotelima, u našoj zemlji sa autobuskih stanica kreću vozila u kojima su se vjerovatno vozili i naši roditelji.
Jedino što putnici kod nas imaju, a na čemu im može "pozavidjeti", na primjer, Švajcarac ili Francuz, jeste besplatna usluga saune, jer u našim autobusima klima-uređaji ili ne postoje, ili ih, zaboga, vozači ljeti ne smiju uključiti, pošto je to dodatni trošak.
Ukoliko neko planira da postane vozač autobusa, neka razmisli da li želi da upravlja vozilom iza kojeg ostaje dim poput onog koji je nedavno izbio iz famoznog vulkana na Islandu.
Neka razmisle budući šoferi i da li su dovoljno snažni i vješti, da, kada im otkažu kočnice, vozilo puno putnika zaustave kao što je to tabanima svojevremeno uspijevao animirani lik Fred Kremenko.
Ne bi, možda, bilo loše ni da vozači u našoj zemlji stave čepove u uši, jer, kad već putnici moraju, ne moraju i oni da slušaju škripu diskova na dotrajalim kočnicama.
Možda je jednostavnije "ispeglati" sve nizbrdice naše brdovite zemlje, nego natjerati vlasnike preduzeća za prevoz putnika da poprave "konzerve" u kojim građani stavljaju "glavu u torbu".
Kako sada stvari stoje, imamo vozila u kojima, ako ništa, možemo snimiti neku novu verziju filma "Ko to tamo peva". A, do tada, vozi, Miško!