Prvi pokušaj usvajanja kodeksa ponašanja političkih partija, napisan u saradnji sa američkim Nacionalnim demokratskim institutom, propao je uoči prošlih lokalnih izbora u BiH, bukvalno u zadnji čas. Političke partije i NDI pokušaće sličan kodeks usvojiti i za naredne opšte izbore, a nacrt je već napisan.
To što je BiH takva zemlja u kojoj je potrebno napisati i potpisati nešto što bi samo po sebi trebalo da se podrazumijeva - da ne možeš lagati o političkim protivnicima, da nije korektno da im spominješ privatni život i porodicu, da se javna sredstva ne mogu koristiti u partijske svrhe - posebna je priča i o tome bi se moglo i nadugo i naširoko.
Ipak, suštinski problem nije u tome ko će koga na našoj političkoj sceni prozvati lopovom, lažovom ili kriminalcem. Ovdje je problem što u BiH ne postoji demokratska svijest i to je činjenica koju konačno moramo sami sebi priznati. Za takvo stanje sigurno smo djelimično odgovorni sami, ali tome su uvelike doprinijeli i strani tutori koji su, bilo da su to radili iz dobre ili loše namjere, svejedno je, otupili prirodne demokratske instikte i ubili volju da se demokratija razvija.
Ali ni ovo što se dešava u Evropi, u kojoj su u Evropskom parlamentu trećinu mjesta osvojili ultranacionalisti, koji javno koketiraju sa nacizmom, žele protjerivanje imigranata i ukidanje EU, ne ide nam na ruku. Evropa je zemljama zapadnog Balkana sve ove godine služila kao uzor i model na osnovu kojeg želimo izgraditi naše društvo. Umjesto toga, čini se da Evropa, nažalost, više uči od nas nego mi od njih.
Sa kodeksom ili bez njega, čini se da će se demokratija u BiH i dalje razvijati poprilično sporo, a reforme sprovoditi puževim korakom.
Za izlazak iz krize u kojoj se BiH praktično otkad postoji kontinuirano nalazi biće potrebno mnogo više od jednog kodeksa.