Dok cijene nafte i naftnih derivata na pumpama širom RS postižu poslijeratne rekorde, nikoga osim nekoliko "potrošača" i novinara ne interesuje ovaj problem.
Niko od nadležnih da prstom makne, da barem pita, ako već ne smije da istraži, kako je moguće da je cijena nafte na pumpama veća za 0,25 KM od one kada su cijene barela na svjetskim tržištima obarala rekorde.
Ima li država uopšte interesa da zaštiti potrošača? Nema, jer joj visoka cijena ovog energenta u potpunosti odgovara. Evo i kako. Idemo redom. BiH je propisala akcize koje se kreću od 0,30 do 0,40 KM po litru goriva zavisno od vrste. Na taj iznos se dodaje još 0,15 KM putarine i 0,10 KM za izgradnju autoputeva. Ovaj ukupan iznos se dodaje na uvozne cijene nafte, a nakon svega se obračunava PDV od 17 odsto.
Dakle, pri sadašnjoj cijeni goriva na pumpama širom RS, koja iznosi oko 2,50 KM, država sebi uzme oko 0,65 KM nameta, odnosno akciza i putarina plus 0,44 KM PDV-a, što ukupno iznosi 1,09 KM. Da je cijena nafte kojim slučajem dvije KM, država bi kroz namete od litra nafte sebi uzela 0,99 KM, što je razlika od 10 feninga. To je upravo i glavni razlog zašto državi nije u interesu da ima nižu cijenu nafte, jer ako uzmemo u obzir da u BiH godišnje bude potrošeno 1,4 milijarde litara nafte, država po ovom osnovu na cijenu od dvije KM ubere oko 1,38 milijardi KM. Na cijenu nafte od 2,50 KM država ubere čak 1,52 milijarde KM, što je razlika od 140 miliona KM. Malo li je, a narod je ionako navikao da trpi i izdržava ono što je u normalnim zemljama neizdrživo. U stvari, ko uopšte nama garantuje da za 2,50 KM dobijemo litar goriva?