Potkupljivanja ima od kada je svijeta i vijeka, samo se "forma" mita i njegova vrijednost mijenja. Tako kokoške, ćurke, sir, jaja, parfemi i viski dobiše svoje šuškave nasljednike - konvertibilne marke ili evriće.
Papirno i kovertirano mito mnogo je draže korumpiranim ljekarima, policajcima, šalterskim službenicima... jer je u džep(ove) lakše strpati kovertu nego kokoš i flašu viskija, a da to niko ne primijeti.
Iako ne postoji zvanična tarifa za bolju ljekarsku uslugu, efikasno završen posao na nekom šalteru, "žmirenje policajca na jedno oko" zbog saobraćajnog prekršaja ili brži put do posla, stručnjaci UN-a izračunaše da smo sve to, u prosjeku, spremni platiti 220 KM. U gotovini, naravno!
To, možda, ne bi bilo čudno da taj iznos nije pola prosječne penzije ili četvrtina prosječne plate i da smo, zbog svoje nemoći i očaja, spremni i da se zadužimo samo da namirimo bahate pojedince kojima plata očito nije dovoljna "nagrada" za rad. Šamar je to činjenici da se u platama svih nabrojanih profila, koje ocijeniše najkorumpiranijim u BiH, već nalazi naš novac, onaj koji država uzima da bi njih namirila. Kada ih velikodušno častimo za ono što svakako treba da (u)rade, mi ih, zapravo, duplo plaćamo. O tome ćutimo, "jer to svi rade", ali tako ovo društvo dalje guramo u sunovrat. Moramo naći način da ovu omču skinemo sa naših vratova, jer se ionako gušimo u dužničkoj krizi, taoci smo kredita, pozajmica, zelenaša, posuđujemo pare da preživimo. Ne smijemo to raditi i da bismo registrovali automobil, dobili dokument na opštinskom šalteru ili dogovorili ultrazvuk, koliko god sistem u BiH bio trom. Linija manjeg otpora u ovom slučaju od nas čini ovce za šišanje, a runa imamo sve manje.
Jeste mito biljka iz porodice korupcija koja cvjeta u svim dijelovima BiH i jedina kojoj smeta dnevno svjetlo, ali je krajnje vrijeme da je sasiječemo u korijenu.