Tmurno jutro iznad Hrvatske i ostatka Balkana, čitavu noć je kiša lila kao iz kabla. Mali Stipe se budi depresivan, sve mu smeta, krmeljav pali računar i loguje se na Facebook.
"Nisam se naspavao, šta ću sad? Ajme, evo nekog iz one gnusne Banjaluke na Facebooku, sad ću im objaviti rat! Ionako mi je dosadno...", promrmlja Stipe i promijeni status u: "Samo se usudite i dolazim sa topom!". U isto vrijeme, u Beogradu se nakon doručka i vezanja leptir mašnice loguje 15-godišnji Boris i šalje Stipi poruku: "E, Stipe, brate, ono, što si tako ljut? Brate, ono, nema veze što te Mile nije prihvatio za prijatelja na Facebooku, ne sekiraj se, ne budi besan zbog toga". Mali Stipe iz Zagreba mu odgovara: "Nije istina, Borise! Ja njega neću za prijatelja, ja sam njega odbio! Ne može on tako sa mnom, hoću ja da se svidim svim djevojčicama, nije on ništa bolji bez obzira na moje guste i izvitoperene obrve! Mrzim ga!".
Vidje to mali Milojica iz Podgorice, pa se uključi u virtuelnu raspravu: "A viđu ovoga Stjepana, a što je, jadan ne bio, što se ljutiš na Milorada što je ljepši od tebe? Pa nije to razlog da zaratiš, avetinjo, i ja sam ljepši pa mi ne mo'š ništa!".
Na to će Stipe: "Ti si samo visočiji! I tebe ću napasti pa ćeš vidjeti kad te skratim, kablu jedan produljni!".
Utoliko se javlja Borut iz Ljubljane: "Hrvati nam hočejo vzeti del morja. Sami problemi sa Stipem! Žalosten sem!".
Stipe se sad potpuno razbudio i razbjesnio: "Vas ću pojesti za doručak! To je moje more!". Najednom se na vratima Stjepanove sobe pojavi starija gospođa i reče: "Stjepane, sine, ajde da jedeš, napravila ti je mater njoke, pa u školu onda polako, blago meni. Danas imaš kontrolni iz geografije, jesi li se spremio, nesretniče?!".