Članovi Udruženja porodica nestalih lica iz Istočnog Sarajeva, koji su danima protestovali jer nije ispoštovana odluka Ustavnog suda BiH kojom se nalaže da im Vlada FBiH dostavi odgovore o nestalim članovima njihovih porodica, nadali su se da će to riješiti Komisija za Sarajevo.
Zbog toga su podržavali osnivanje te komisije i trudili se da ih previše ne kritikuju jer je to bio način da konačno dođu do istine, koja će vjerovatno biti bolna, ali bar će okončati njihovu dugogodišnju neizvjesnost.
Ćutali su i kada su članovi Komisije za ispitivanje ratnih stradanja Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i ostalih građana Sarajeva skoro pet mjeseci usvajali pravna akta, programe i planove rada, zatim naučno-istraživačke projekte, a onda su upali u pravne dileme tumačenja Ženevske konvencije. Sve to traje devet mjeseci. Od 15. juna 2006. godine do danas već su dva člana Komisije za Sarajevo iz RS podnijela ostavke, što nije baš uobičajeno uzmemo li u obzir da se za ovaj rad plaća. Učešće u komisijama uvijek je dobro plaćeno, a u zavisnosti od oblasti kojom se bave u ovim komisijama obično se vrte isti ljudi.
Tako su se u Komisiji za Sarajevo sreli stari saradnici Cvjetko Savić i Smail Čekić još iz vremena kada su istraživali stradanja Srebreničana. Tada im je saradnja bila mnogo bolja nego sada. Savić tvrdi da je to zbog toga jer je sva potrebna dokumantacija od nadležnih institucija bila obezbijeđena preko noći jer je OHR svojim autoritetom pomagao da dođu do svega što su tražili. Komisiji za Sarajevo dokumentaciju je do sada dostavio samo MUP RS, ali ono čime oni raspolažu nije dovoljno da se počne s istraživanjem.
Zato treba da, uz OHR, autoritet upotrijebi i Savjet ministara i Vlada FBiH i obavežu svoje institucije na saradnju, kao što je to učinila Vlada RS. Nejasno je samo ko treba da naredi Amoru Mašoviću, dugogodišnjem predsjedniku Komisije za traženje nestalih FBiH, da dostavi podatke o nestalim licima u Sarajevu? Nejasno je ko treba da naredi direktoru Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Smailu Čekiću, koji tu funkciju obavlja od 1992. godine, da ponudi podatke Komisiji za Sarajevo na čijem će čelu biti za koji dan?
Cvjetko Savić, koji je propustio da odmah reaguje kada su kolege iz Komisije za Sarajevo nametnule mogućnost istraživanja materijalne štete, uporno pokušava da prebaci Savjetu ministara BiH da riješi ovu zavrzlamu. Njegovo zalaganje za rad bilo bi evidentno da je u avgustu prošle godine zatražio sastanak u Savjetu ministara BiH ili javno kazao ko mijenja nadležnost komisiji u čijem imenu je jasno sadržano šta ona treba da istražuje.
Zastojem u radu, kako svoj nerad zovu u Komisiji za Sarajevo, propuštena je prilika da se prekine manipulacija brojem žrtava u Sarajevu i povređivanje nezacijeljenih rana porodica nestalih i ubijenih građana ovog grada svih nacionalnosti. Gledajući sa pristojne distance, najveći uspjeh Komisije za Sarajevo bio je obezbjeđivanje prostora za rad u sarajevskom `Energoinvestu` i naučno-istraživački projekat, kojeg su sami uradili i naplatili.
Na ovome bi se mogli i zaustaviti jer će Istraživačko-dokumentacioni centar Mirsada Tokače za mjesec objaviti svoje podatke o ljudskim gubicima, a članovi Komisije za Sarajevo tada neka utvrđuju je li to u skladu sa Ženevskom konvencijom. Porodice nestalih i dalje mogu da ćute.