Igra gluhih telefona između OHR-a i vijećnika u Gradskom vijeću Mostara dodatno je prolongirala izbor mostarskog gradonačelnika. Za divno čudo, domaći političari napokon za nešto nisu krivi.
Naime, ''pravnici'' koji su se uspjeli uhljebiti u OHR-u isto su tako uspjeli zakomplicirati banalnu stvar kao što je pitanje ''proste većine''. Vijećnici u Gradskom vijeću Mostara su s pravom od OHR-a zatražili tumačenje ovog pojma, no umjesto pojašnjenja dobili su dodatnu konfuziju.
Čini se kako su, s Miroslavom Lajčakom na odlasku i neizvjesnosti u vezi s izborom novog visokog predstavnika, službenici OHR-a uzeli sebi za pravo ''malo'' i ljenčariti. Kad mačke nema, miševi caruju.
Jer kako drugačije razumjeti tumačenje ''stručnjaka OHR-a'' o jadnostavnom pojmu kao što je ''prosta većina'', a koje je u suprostnosti s bilo kakvom pravnom, pa i statističkom literaturom.
Prosta većina bi trebalo da bude većina od vijećnika koji glasuju, ali ne i prema mišljenu pravnika iz OHR-a. Oni smatraju kako je prosta većina polovina ukupno izabranih vijećnika, što se inače u pravnoj literaturi naziva natpolovičnom ili kvalificiranom većinom.
No, teško da će OHR priznati vlastitu pogrešku, uputiti javnu ispriku građanima Mostara i ponizno izdati novo tumačenje pravnog pojma. Umjesto toga optužit će lokalne političare da su nesposobni, iako vijećnici rade samo ono što im nametnuti Statut Mostara omogućava. Bore se za vlast do posljednjeg slova Statuta.