Koncesije i javno-privatno partnerstvo nove su oblasti koje se na mala vrata pokušavaju centralizovati na štetu entitetskih, a u konkretnom slučaju čak i kantonalnih nadležnosti.
Proces se pokušava sprovesti kroz oproban recept, preko prijedloga i zaključaka iz nekih "strukovnih dokumenata", koji se zatim pretoče kao zahtjevi i potrebe usklađivanja sa standardima EU i tako spremljeni serviraju na tanjir Savjetu ministara BiH. Ovaj put je na vrijeme otkriveno da kuvari iz Komisije za koncesije BiH u svoju čobru ubacuju mirođije koje nisu propisane valjanim receptom koji se zove Ustav. Savjet ministra je stoga, na upozorenje Komisije za koncesije RS, odgodio izjašnjavanje o dokumentu, kao i zaključcima koje im je poturila državna komisija bez saglasnosti entitetskih i kantonalnih kolega. Na taj način je, barem zasad, spriječno da se protivno Ustavu i zakonima u korist države oduzmu nadležnosti entiteta i kantona u oblastima koncesija i javno-privatnog partnerstva kroz usvajanje planiranog zakona na nivou BiH. Državna komisija je čak uzela sebi za pravo da od više alternativnih modela navedenih u "strukovnom dokumentu", koji su radili evropski eksperti, na svoju ruku predloži, koje li slučajnosti, baš onaj centralistički. Suvišno je i govoriti da bi RS prihvatanjem takvih rješenja vrlo brzo sama sebe urušila. Došla bi u situaciju da za davanje koncesije za običnu eksploataciju šljunka iz neke krajiške rječice mora tražiti odobrenje iz Sarajeva. U tom slučaju bi o dodjeli koncesija na izgradnju autoputeva i hidroelektrana na području RS, a time i o sopstvenom ekonomskom razvoju, službena Banjaluka mogla samo sanjati.