Odnos između dva konkurentska HDZ-a na izbornom "tržištu" hrvatskog naroda na određen način pokazuje svu paradoksalnost bh. parlamentarizma.
Recimo, osnovni smisao postojanja različitih političkih stranaka su međusobne razlike u programima. U čemu je, konkretno, razlika između dva HDZ-a? Zbog čega bi prosječni Hrvat trebalo da glasa za jednu, a ne za drugu stranku? Ako bi željele da naprave neku međusobnu razliku, u čemu mogu da je naprave? Ako jedna stranka postane "mekša" i spremnija na kompromis, druga je može optužiti za "izdaju" nacionalnih interesa, kao što se to sad, na primjer, lijepo može vidjeti na primjeru svađe SNSD-a i SDS-a na srpskom izbornom "tržištu".
Ako jedna od njih postane "čvršća" u odnosu na drugu, hoće li nam se ponoviti "aprilski sindrom" iz 2006. kada je i nastao HDZ 1990 zato što je odbijanjem aprilskog paketa optužio HDZ za "izdaju" i time pokupio dobar dio glasova "desnije" orijentisanih Hrvata.
U ovoj situaciji HDZ 1990 se nalazi u mnogo težoj poziciji, jer se pokazuje da ako obje stranke ostanu iste ili slične, opet će većina glasova otići Čovićevom HDZ-u. Ova posljednja previranja u HDZ 1990 treba shvatiti upravo na takav način. U svom pokušaju da se profiliše prema biračima, toj stranci ostao je jako sužen prostor. Ukoliko bi se odlučili za ujedinjenje sa HDZ-om, mnogi će ostati bez važnih pozicija, jer opravdano strahuju da će ih "stariji brat" bukvalno "progutati".
Ako još imaju neke nedoumice, postoji rješenje koje bih im mogao predložiti. Neka pokrenu ekonomske projekte, ideje i inicijative. Neka se založe za departizaciju države, jačanje fokusa na razvoj i privredu, a "starijem" HDZ-u velikodušno ostave primat u nacionalnim temama. Isto bih preporučio i strankama sa srpskim i bošnjačkim predznakom.
A ako nakon svega na osnovu tih tema ne uspiju da naprave rezultat, ona bi to možda bio konačni znak da građane BiH ekonomija, u stvari, ne zanima.