Niko ne kontroliše lijekove u veleprodaji, alarmantan je podatak koju je potvrdio direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove Ibrahim Tirak.
Zbog toga građani s pravom treba da budu zabrinuti za svoje zdravlje, jer zbog neuređenosti tržišta lijekova ne mogu biti sigurni da li će im lijekovi pomoći ili odmoći. Obznanjivanjem činjenice da veleprodaju lijekova ni Inspekcija niti bilo ko drugi ne nadzire, što može imati i katastrofalne posljedice, javnost bi trebalo da se zapita kakve ljude smo birali pa tolerišu da se neko igra našim zdravljem.
Kako neki teško oboljeli pacijent, kojem ljekar daje nadu u izlječenje lijekovima, može imati i tračak optimizma kada će u apoteci kupiti lijek sa pogrešnim sastojcima, isteklim rokom trajanja ili će u kutiji biti potpuno drugačija pilula od one koja mu treba?
I umjesto da se zdravlje i život građana zaštiti od nezaježljivih profitera, naša vlast je, kao i u drugim segmentima bh. društva, gluha i pasivna.
Istina, svjedoci smo svakodnevnih inspekcijskih kontrola u apotekama, ali inspektori se bave radnim vremenom apoteka, deklaracijama, plaćanjem poreza, te da li je angažovan dovoljan broj farmaceuta. Federalna i kantonalne inspekcije nisu nadležne da kontrolišu da li se u maloprodaji nalaze lijekovi koji bi mogli ubiti nekog našeg bližnjeg. A federalna vlada i agencija, koje bi po državnom Zakonu o lijekovima trebalo da kontrolišu veleprodaju lijekova, ignorišu Tirakovo upozorenje.
S obzirom na to da je bh. društvo na visokoj poziciji po sklonosti prema korupciji, vrlo vjerovatno je da onima koji bi trebalo da urede ovu oblast odgovara anarhija, jer su uvoz i prodaja farmaceutskih proizvoda jako unosan posao.