Htjeli mi to sebi da priznamo ili ne, korupcija u BiH je stil života na koji smo se skoro svi navukli bez obzira iz kojeg društvenog sloja dolazimo, a često joj se u maniru pušača koji pokušava ali nikako da se riješi cigareta vraćamo kad upadnemo u krizu.
Mi smrtnici za njom posežemo kao za kecom iz rukava kada smo bolesni i želimo brzo da nas pregledaju, kada smo popili koju više a želimo i dalje vozačku u džepu, kada nam trebaju "papiri" a ne čeka nam se u redu, ili kada hoćemo posao za koji nismo baš kvalifikovani.
Za 50 maraka dobili smo moć da greške ponavljamo nekoliko puta a da onaj koga počastimo dobije "tešku amneziju" i crnu rupu u sjećanju kada se sretnemo negdje na putu.
Oni veći igrači putem korupcije pobjeđuju na velikim tenderima, kupuju preduzeća, rukovodioce, službenike, a na samom kraju i sopstvenu slobodu, kako zbog nje ne bi odgovarali.
Svima nama, od doktora, policajaca, službenika, profesora pa sve do direktora, pomoćnika, poslanika i ministara jedna je zajednička veza, a to je da na brz i svjež novac nismo gadljivi.
Imunitet na gađenje stekli smo kroz godine života u zemlji i sistemu u kojem zakone pišu samo da bi ih zaobilazili, a onaj ko ga poštuje u većini slučajeva se naziva budalom.
Gdje ovo sve vodi niko ne želi ni da razmišlja jer živi se od danas do sutra pod parolom "snađi se", a isto će, kako stvari stoje, važiti i za one koji dolaze.
Međutim, ovih dana dobili smo jasne poruke od onih koji predstavljaju Evropu, a u čiji put se kunemo, da im naši ljepljivi prsti ne trebaju, te da sve dok se ne okanemo korupcije nećemo prići ni njihovim kapijama.