Ako je tačna tvrdnja studenata da su pojedini fakulteti na Univerzitetu u Banjaluci leglo kriminala i korupcije, društvo je doživjelo nezapamćeni poraz.
Od studenta koji je za položeni ispit, navodno, platio 5.000 maraka možemo očekivati samo da će diplomirati bez znanja, a onda kada se zaposli, pošto je već navikao na podmićivanje, i on će tražiti mito.
Iz toga implicira da fakulteti školuju buduće neradnike, ljude koji će htjeti da dođu do hljeba bez motike.
I dok se ovih dana na sva usta priča o kriminalu na fakultetima, nadležni i dalje ponavljaju priču koju smo čuli nebrojeno mnogo puta: da studenti moraju da progovore.
Šta rade policajci, inspektori, ombudsmani? Ne bi li bilo logično da se na fakultet "ubaci" navodni student, koji će pokušati da podmiti profesora?
Ne mogu da shvatim činjenicu da svaki fakultet ima savez ili organizaciju studenata, a da se njihovim "vođama", na pitanje o kriminalu, iznad glave pojave tri upitnika. Nisu li te mlade ljude studenti izabrali da zastupaju njihove interese? Čini se da je bitno biti na funkciji, a da je manje važno opravdati povjerenje onih koji biraju.
Jedina pozitivna strana ovog svojevrsnog skandala je to što će Unija studenata RS zatražiti da bude istraženo kako su pojedini profesori stekli bogatstvo, iako se, od kada znam za sebe, žale na niska primanja.
Nadam se da će istraga imati epilog i da će se konačno moći uperiti prstom na profesore koji nesavjesno obavljaju svoju dužnost, jer javnost ima pravo da zna ko se obogatio nelegalno stečenim novcem. Takođe, ne treba zaboraviti ni važnu činjenicu da među profesorskim kadrom ima i imena koja su vrhunski stručnjaci i koji mlade mogu naučiti i poštenom životu i prenijeti im korisno znanje.