Mještani Kozluka, naseljenog uglavnom bošnjačkim povratnicima, u srijedu su dobili dugo čekani vodovod, a biće, obećavaju vlasti, i novi put. Priča bi, da nije bilo jednog slučajnog TV susreta Dodika, premijera, i Fadila Banjanovića Bracike, neformalnog vođe povratka u ovaj dio Bosne, gdje se slučajno povela priča o tome šta muči Kozluk, vjerovatno ostala na marginama bilo kakvog interesa osim lokalnog.
Da skratimo priču: Bracika, inače, predsjednik Mjesne zajednice, požalio se da Kozlučani, u ratu protjerani čak do Mađarske, muku muče s vodom, ne valja im ni put, a Dodik je javno obećao da će pomoći. U srijedu je dobar dio obećanja ispunjen pošto je Kozluk dobio vodu, pomoglo se i kod sadnje krompira, a biće, obećava se, i novi put.
Ikonografija u Kozluku skreće pažnju sa suštine. Nju je Bracika demonstrirao na daleko pametniji način nego što to čini političko Sarajevo. Zašto? Pa, zato što Bracika živi gdje se i rodio, što želi da i on i njegove komšije bolje žive, i što mu, naravno, ne pada na pamet da se ponovo seli, bez obzira na to ko je na vlasti. To Silajdžić iz svoje luksuzne sarajevske perspektive teško može da shvati.
Bracika je, a i Dodik s njim, pokazao da pragmatičnost može da bude recept za `izgradnju multikulturalne i multietničke Bosne`, ali na način potpuno suprotan onom koji zagovaraju oni koji najčešće izgovaraju takve frazetine.