Iako je reforma odbrane završena 2006. godine i tri vojske spojene su u jednu, još niko nije napravio sveobuhvatan popis naoružanja kojim raspolažu Oružane snage u BiH.
Vlasti, posebno one vojne i policijske, već godinama nijemo posmatraju kako iz vojnih magacina nestaju pištolji, puške, eksploziv, detonatori, mine pa čak i rakete. Sjetite se kasarne u Mrkonjić Gradu gdje je nestala navodeća raketa, fagot, namijenjena uništavanju tenkova. Sreća pa nemamo aviona! Kakav je sistem odgovornosti i kontrola sigurno bi i oni nestajali sa radara, ali i iz brojnog stanja.
Osim nekoliko običnih "prašinara", koji su smijenjeni pa kasnije vraćeni u službu, niko nije snosio odgovornost, preuzeo krivicu, insistirao na daljoj istrazi ili utvrdio gdje je to oružje završilo.
Da li je zakopano negdje u Tešnju ili je put Sirije otišlo kao humanitarna pomoć u režiji IHH-a?
U normalnoj zemlji, provala u vojni magacin i krađa iz njega prosto nisu moguće, a i da se dogode, najmanje ministar odbrane i nekoliko generala završili bi svoju karijeru, nečasno otišli u penziju i ostatak života proveli dokazujući gdje je završilo ukradeno oružje.
Naprosto zvuči nemoguće, pomalo smiješno, pa i nenormalno da lopovi opljačkaju vojni magacin koji je 24 sata pod kontrolom naoružanih vojnika Oružanih snaga BiH.
Jedino logično objašnjenje jeste da vojnici i njihovi nadređeni oružje iz magacina prodaju, pa onda samo, onako reda radi, prijave krađu i u sve uključe policiju i tužilaštvo, koji se do te mjere "zbune i zapetljaju" da na kraju ne utvrde ni količine koje su nestale, ko je odgovoran, kada je provala izvršena, a kamo li gdje je oružje završilo.
Bilo kako bilo, dok god u jedinstvenim i samostalnim Oružanim snagama BiH postoje tri evidencije, i to Vojske RS, Armije RBiH i HVO-a, brojno stanje oružja, eksploziva i municije smanjivaće se iz dana u dan.