Neki "genijalac" u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Zapadnohercegovačkog kantona "dosjetio" se da bi u ovim godinama krize mogao uštedjeti tako što će jednu čitavu školsku godinu pretvoriti u jedno polugodište.
Vrlo jednostavno rješenje, zar ne? Zašto bi djeca uopšte išla čitavu godinu, kada se nastavni plan i program za jedan razred može "na brzinu" predavati djeci i za četiri mjeseca?
Ovu "genijalnu" zamisao, bez obzira na to čija je bila, nažalost, usvojila je Vlada Zapadnohercegovačkog kantona i prvačići u osnovnim školama su protekle školske godine razred završili po ovom ubrzanom tempu.
Kako su šestogodišnjaci, koji tek treba da se navikavaju na obaveze i koji tek treba da se nauče šta je učenje, to postigli, najbolje znaju oni sami i njihovi učitelji.
Učitelji s pravom smatraju da je ovakav način organizovanja nastave čisto zlostavljanje djece jer šta očekivati ako djetetu od šest godina za jedan školski čas predajete duplo više materije nego što je predviđeno?!
Drugi, veći i ozbiljniji problem jeste što ta djeca srednju školu mogu upisati samo u Zapadnohercegovačkom kantonu i ako bi se kojim slučajem morali preseliti u drugi dio BiH, jednostavno, srednju školu ne bi mogli tamo pohađati. Znači, 985 prvačića u ovom kantonu nema pravo na normalno obrazovanje, kao ostali đaci u BiH.
Institucije koje se bave obrazovanjem u BiH do sada nisu našle za shodno da se angažuju po ovom pitanju, a da li će se neko sjetiti i ovih učenika i kada, ostaje da se vidi. Jedno je sigurno - ovakav način "štednje" ući će u udžbenike kao primjer bahatosti i nedostatka ideje da se naprave uštede. I na kraju krajeva, osnovno dječje pravo je pravo na obrazovanje i koji "genijalac" ima pravo da mu ga oduzme? Opet smo po nečemu jedinstveni u svijetu, nažalost, po najgorem.