Nekoliko hiljada studenata s prebivalištem u FBiH znanje stiče u RS, što dokazuje da su budući diplomci rijedak primjer da je suživot u BiH, uprkos sporadičnim slučajevima "varničenja", moguć.
Preko noći djevojka iz Bihaća postane Banjalučanka, jer bez muke ili, u ovom slučaju migracije, nema ni nauke.
Sigurno bi kretanje studenata bilo drugačije da je u BiH mnogo više visokoškolskih ustanova, ali, kako sada stvari stoje, brojni se zbog diplome sele po nekoliko stotina kilometara.
I dok uče u tuđini, te svoj grad, roditelje i prijatelje vide jednom mjesečno, niko im ne garantuje da će se nekoliko godina kasnije njihovi trud i odricanje isplatiti, odnosno da će dobiti posao.
Meni se čini da neće, jer je armija visokoobrazovanih građana na evidencijama zavoda za zapošljavanje. Konkureciju im iz godine u godinu pravi sve više diplomaca.
Iako je odabir mjesta studiranja stvar ličnog izbora, ali i mogućnosti, s obzirom na to da je, primjera radi, mladiću iz Ključa mnogo lakše studirati u Banjaluci nego u Sarajevu, bitno je napomenuti da takvu, sada već omasovljenu, pojavu nisu obilježili bilo kakvi problemi nacionalne prirode. Dakle, studentima nije bitno da li je neko "naš" ili "njihov".
To što neki imaju kuću u FBiH, a fakultet u RS, nema toliki značaj, koliko je važno da se mladi obrazuju. Još je bitnije da im, nakon što steknu diplomu, bude obezbijeđeno radno mjesto kakvo zaslužuju: u struci, s redovnom i zasluženom platom i zakonom propisanim radnim vremenom.