Nevjerovatno i apsurd dvije su riječi koje najbolje opisuju činjenicu da za Branku Špirić, profesorku italijanskog jezika, koja je studije završila prosječnom ocjenom 9,94, i studenta generacije na Banjalučkom univerzitetu, nije bilo mjesta za zaposlenje.
Sve ovo može da se podvuče pjesmom "Kud plovi ovaj brod", mada nikome nije do pjesme!
Svaka čast konkursnoj komisiji koja je u pet navrata ocijenila da njen prosjek, zlatna plaketa za studiranje, objavljeni radovi i master iz Beograda jednostavno nisu dovoljni da je angažuju na Filološkom fakultetu!
Gorak ukus u ustima ostavlja i činjenica da su izostali odgovori zašto i kako to da na našem univerzitetu nema mjesta za naše mlade kadrove i stručnjake!
U ovom apsurdistanu od sistema sasvim je OK da italijanski jezik predaju oni koji su završili ruski ili španski jezik i da je javna tajna da "šapu nad italijanistikom" u Banjaluci drži Univerzitet u Bariju koji je sa domaćim "snagama" osnovao Odsjek za italijanski jezik.
Koliko još može da se sroza ugled naše akademske javnosti, profesora, dekana, pa i cijelog sistema... koji na sve ovo - sliježe ramenima?
Nije ni čudo što je studentima dogorjelo do nokata pa najavljuju proteste i sazivaju konferencije za novinare, jer nije mali broj onih koji se plaše Brankine sudbine!
Treba li zaista neko od studenata da se zapali pred zgradom neke od institucija ili kampusa kako bi i nadležni shvatili da ovako dalje jednostavno ne ide? Brod već popušta, a ako je odgovor i na ovo pitanje samo slijeganje ramenima, onda ćemo potonuti do dna. Dublje nego što bilo ko može da zamisli!