Prosječna kvadratura stana izgrađenog u BiH se iz godine u godinu smanjuje. Tako ona trenutno iznosi pedesetak kvadrata, što pokazuje da ekonomska kriza udara na sve što stigne, a bogami ponajviše preko leđa običnog građanina.
Naime, nekada su se stanovi kupovali gledajući broj soba u njemu, dok se danas gleda broj "kvadratića" i svi koji se odluče na kupovinu gledaju da to bude što manje kvadrata puta njegova prenapumpana cijena i da se sve to uklopi u kredit koji je podignut na, u najboljem slučaju, dvije decenije. Tužno da ne može tužnije. Pa u svakoj porodici koja planira da kupi taj stan i tako se skrasi na jednom mjestu radi bar jedan član, ako ne i oboje, jer da ne rade ne bi ni planirali, tako da bi se taj kredit u normalnim državama trebao moći sasvim lako servisirati. Međutim, to u BiH nije slučaj, tako da je kupovina stana jedan od najvećih rizika u koje se možete upustiti, jer ste zbog njega dugoročno zaduženi, a nikad ne znate kada ćete ostati bez posla.
I svoj toj muci kojoj su godinama izloženi stambeno neriješeni bh. građani prilagođavaju se i pomalo bezobrazni graditelji stanova pa umjesto umanjenja previsokih cijena stanova, smanjuju njihovu kvadraturu kako bi uspjeli bilo šta prodati. Jer po njihovim sadašnjim cijenama, ne znam prosječnog i poštenog građanina koji ima novac da kupi stan od sedamdesetak kvadrata, a koji je u bivšoj nam državi bio normalna stvar.
Tako da ćemo, narode, ako nastavimo ovim tempom, u dogledno vrijeme biti prinuđeni da živimo u stanovima od dvadesetak kvadrata i to ćemo i dalje kupovati na kredit od 20 godina te se mučiti da ga otplaćujemo, jer zaista nema niti jedne naznake da u tom pogledu može biti bolje.