Mnogi bh. građani koji su podlegli euforiji rasta cijena akcija na Banjalučkoj i Sarajevskoj berzi i počeli masovno kupovati akcije izlažu se velikom riziku ukoliko svoja ulaganja baziraju na spekulacijama, upozoravaju analitičari.
Iako je poznato da se na berzanskom tržištu BiH i regiona skoro nikada i nije trgovalo na bazi realnog odraza poslovanja i profitabilnosti preduzeća, već na bazi očekivanja, aktuelni trendovi, prema mišljenju relevantnih analitičara, premašili su sve pretpostavljene granice logike.
Koliko su bile utemeljenje analize da su akcije mnogih preduzeća i fondova na domaćem tržištu prethodnih godina bile potcijenjene, pa da je berzanski bum u to vrijeme bio očekivan, toliko su sada realne ocjene da smo zagazili u period precijenjenosti desetina akcija.
Uzroci postojećeg stanja su višestruki. Jedan od njih je prisustvo ogromne količine novca u regiji nakon prodaje velikih kompanija, te djelovanja investicionih fondova. Drugi, koliko-toliko logičan razlog su očekivanja da će preduzeća iz nekih privrednih sektora u budućnosti doživjeti preporod i iz gubitaša postati visokoprofitabilni kapaciteti.
Većina analitičara, ipak, smatra da su najveći uticaj na skok berzanskih indeksa zapravo imali mali neinformisani ulagači. To se najlakše može vidjeti kod trgovine akcijama preduzeća iz elektroprivrede gdje je primjetno mnoštvo malih kupovnih naloga tipičnih za novopečene ulagače kojima se prave ogromni skokovi cijena akcija.
Manija trgovanja na berzi koja je zavladala u široj javnosti sama po sebi nije problem, već činjenica o postojanju masovnog i prekomjernog zaduživanja građana koji u berzanski biznis ulaze naoružani analizom `rekla-kazala`. Zabrinjavajuća je armija lakovjernih koja je pohrlila u banke da podiže bilo namjenske ili potrošačke kredite punukani pričama o lakoj i brzoj zaradi na berzi.
Naravno da će se za ovakva upozorenja naći kritičari koji će tražiti kontraargumente i pokušati pravdati dostignute cijene akcija. Na kraju će potegnuti pitanje `ko ima pravo govoriti o nekoj zamišljenoj 'optimalnoj' cijeni akcije, kada nju određuje isključivo tržište`.
Koliko god te priče nekome zvučale lijepo i ultraliberalno, savjesni dio javnosti ne smije ostati nijem na negativna dešavanja koja nam se odvijaju pred nosom. Zar nismo svjedoci da se uveliko trgovalo (dok Banjalučka berza nije uvela blokadu) akcijama preduzeća koja se nalaze u stečajnom i likvidacionom postupku. Može li se zdravim razumom objasniti višestruki skok cijene preduzeća koja gase pogone i najavljuju likvidaciju u samo nekoliko dana nego kao nesretni spoj neznanja i obmane koje nastupaju sa različitih interesnih strana?
Ako sada opravdamo svaki bum cijene akcija i ne upozorimo na mogućnost pada cijena, onda pokazujemo da ništa nismo naučili iz prošlosti. Ne može se oteti utisku da redovi u bankama i brokerskim kućama sve više liče na nekadašnje redove ispred Dafiment banke i Jugoskandika. Neki su i tada tražili opravdanje za visoke kamatne stope koje su građanima nudili Dafina i gazda Jezda govoreći da je tržište jedino mjerilo.
Na kraju smo dobili desetine hiljada ojađenih porodica koje su ostale bez ušteđevine. Upravo zbog tih iskustava trebamo biti još obazriviji i učiniti sve da ukažemo na negativne indikatore koji bi mogli dovesti do sličnih situacija. Postojeće trendove ne bi smjeli olako potcijeniti.