I ptice na grani znaju da je BiH čak i više nego druge državice nastale raspadom SFRJ, postala utočište za "izgubljeno" vojno oružje.
Iako zvanične evidencije nema, podaci UNDP-a su već godinama isti i govore kako je u BiH naoružan svaki peti građanin, a javna tajna je da svaka "poštena" kuća ima barem jedan komad ilegalnog oružja.
Ovome u prilog ide i niska cijena ovog oružja, koje se svakodnevno može nabaviti na crnom tržištu u svim gradovima u BiH. Tako za svega 20 maraka možemo, ukoliko želimo, nabaviti ručnu bombu, za 200 maraka opasan pištolj, a za 350 maraka i škorpion, a onda su svi putevi i kriminalne "ideje" lako ostvarivi.
SFOR, policija i druge bezbjednosne agencije u BiH čine sve da se dokopaju ovog oružja i tvrde kako su uspješni u tome, ali demantuje ih Božić ili bilo koji drugi vjerski praznik konstitutivnih naroda u BiH, kada ilegalno oružje odzvanja.
Velika količina oružja skrivenog u podrumima, štalama i drugim pomoćnim objektima postaje naročito opasna kada dođe u dječje ruke, ali i o tome su, izgleda bez uspjeha, pisani brojni članci.
Podatak da je veliki broj ubistava koja do danas nisu riješena u BiH izvršen upravo ilegalnim oružjem, koje je nemoguće pronaći, dovoljno govori za sebe.
Ono što je neophodno jeste da bezbjednosne strukture u BiH moraju ozbiljnije da uđu u borbu sa ovom pošasti, koja je prisutna na ulicama, dovodeći svakodnevno u opasnost "obične" građane.