I baš u trenutku kada privrednici pomisle da neko iz gluvih državnih institucija konačno vidi kako je trenutak "prekasno" za domaću industriju odavno prošao i da se veoma brzo približavamo periodu "prekasno bez povratka", opet se desi previše puta ponovljeni crni i razočaravajući scenario.
Posljednji primjer koliko je državni rad na rješavanju problema privrede besmislen pokazuje usvajanje Odluke o suspenziji carina na uvoz repromaterijala.
Praktična primjena ove odluke, s naglašeno velikim O, je trebalo da omogući firmama prerađivačkog sektora da uvoze repromaterijale iz neevropskih zemalja po nižim carinama. Praktično posmatrano ona je trebalo da omogući bh. firmama iz obućarskog i kožarskog sektora da uvoze repromaterijal iz Kine pod uslovima po kojima to rade zemlje EU i tako za nekoliko nijansi postanu privredno konkurentnije.
Odluku je usvojio Savjet ministara BiH, a "Službeni glasnik" je objavio da stupa na snagu koncem avgusta. Činilo se da je sve u savršenom redu. Ipak, samo nekoliko dana po početku primjene ove mjere postaje jasno da ona nema nikakvu praktičnu snagu, te da se za robu na granicama i dalje mora uplaćati isti, viši, iznosi carina. Privrednicima nije bilo jasno šta se dešava i željeli su da dobiju odgovor na ono veoma prosto pitanje: Zašto?
Nisu morali dugo čekati. Objašnjenje nevjerovatno za neku evropsku zemlju, ali za BiH koja je samo geografsk dio Evrope, glasi: Odluka nije napisana kako treba, pa se predviđene carinske olakšice ne odnose na firme koje rade lon poslove.
Da apsurd bude još veći, ovo "uvozno rasterećenje" ima limitiran rok važenja do kraja ove godine, a zbog toga što se neko po ko zna koji put napravio lud, postaje veoma izvjesno da nikada neće ni doživjeti praktično dejstvo.