Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, svojom izjavom da je Tajip Erdoan, premijer Turske, i "naš premijer" uvrijedio je najmanje pola stanovništva BiH koje prema Turskoj ne gaji ama baš nikakve simpatije.
Zamislite da Nebojša Radmanović, srpski član Predsjedništva BiH, ili Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva BiH, kažu da je Cvetković ili Milanović "naš premijer"? Taj isti Bakir odmah bi u pomoć pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti BiH, okolo bi pričao o njenoj ugroženosti, o zločincima i žrtvama i o zemlji po kojoj je nekada tekla krv, a danas med.
Isto tako jadno je od "jedne trećine" predsjednika države da drugu zemlju, i to otvoreno, poziva da se "aktivnije uključi u procese u BiH". Tom svojom izjavom biračkom tijelu, a i svim narodima u BiH, pokazuje da je u najmanju ruku nesposoban, da nema viziju i da ne vidi budućnost. Šta znači to aktivnije? Možda da promijene Izborni zakon BiH, pa da stanovnici Švedske, Danske i Norveške mogu glasati za načelnika Srebrenice ili možda da imenuju nekog svog visokog predstavnika ili postave svog premijera umjesto HDZ-ovog.
Pogrešno je zatvarati vrata saradnji sa Turskom, gotovo nemoguće, ali isto tako pogrešno je i slijepo prihvatati Tursku kao pokrovitelja svih političkih procesa u BiH. Turci su pristrasni, isključivo naklonjeni jednoj strani i na BiH će uvijek gledati kao na provinciju od koje je jedini cilj izvući korist.
Tursku treba iskoristiti, prodavati joj vodu, energiju, voće i povrće, ali nijemo posmatrati kako osvajaju naše tržište, kako nas uveseljavaju sapunicama čija je radnja smještena u tamnim vilajetima rodbinsko-plemenskih zajednica nije dobro. Nije dobro ni za Vas ni za nas obične građane, kojima je daleko Sarajevo, a kamo li Istanbul.