To što podaci o utrošku 1,2 miliona kreditnih, i isto toliko sredstava građana, postoje u opštini Lopare, a što se SDSova skupštinska većina zainatila pa neće da usvoji prijedlog za razmatranje informacije načelnika opštine o trošenju tog novca, govori nam da zakonodavac i izvršna vlast u malim sredinama mogu funkcionisati kao otuđeni centar moći.
Iako se tu radi o slici prototipa bosanskog ili balkanskog mentaliteta, poraznije od tog fakta je to što zbog toga Lopare funkcionišu kao država u državi. Da je to tako, potvrđuje i podatak da SO odbija i prijedlog opozicije da se kao tačka dnevnog reda uvrsti informacija načelnika opštine o kandidovanim projektima prema Vladi RS.
Neshvatljivo je, dakle, da članovi najvišeg opštinskog zakonodavnog tijela, vjerovatno samo opozicionari, ne znaju za koje je projekte njihova opština od Vlade RS tražila finansiranje, i u kojem iznosu. U Loparama je, od početka devedesetih do danas, uglavnom na vlasti bila i ostala SDS. Sad su, prema riječima pripadnika opozicije, njeni eksponenti posebno skloni mahinacijama zato što slute svoj kraj.
Da li je ta tvrdnja tačna, znaćemo krajem dolazeće godine, poslije opštinskih izbora. O tome će, dakle, možda i prije pravosudnih institucija, odlučivati građani.
Ali, znajući kako su do sada radili tužilaštva i sudovi, biće da goreopisani "način rada" ipak mogu zaustaviti samo birači. Svojim glasom, naravno. U protivnom, ako ni oni to ne urade, preostaće im malo šta drugo osim poruke da nastave živjeti prema već oprobanoj paroli "Glasali ste, gladujte".