U Goraždu se mnogi slažu da bi srebro, po nekim procjenama vrijedno i pola miliona KM, trebalo da bude izmješteno iz fabrike "Azot" u Vitkovićima na neko sigurnije mjesto. Da ova upozorenja nisu bezrazložna, prije dvije godine je pokazala pljačka više od tri miliona maraka vrijedne platine iz iste ove fabrike.
Međutim, niko od onih koji su zabrinuti za bezbjednost srebra ne može preduzeti korake za njegovo izmještanje. Tužilac iz Goražda tim povodom kontaktirao je Nadzorni odbor "Azota", ali predsjednik NO kaže da ne može ni prići fabrici, jer su ga jednom "pretukli nelegalni štrajkači". Štrajkači ističu da "goloruki ne mogu ništa" i da su davno upozoravali kantonalnu vladu na mogućnost krađe srebra i platine.
S obzirom na to da je "Azot" privatizovan, logično bi bilo da se o imovini preduzeća brinu vlasnici, ali je problem što direktor i Uprava preduzeća ne mogu preuzeti fabriku od grupe bivših radnika, koji zahtijevaju da prvo budu ispunjene određene obaveze prema njima. Na pitanje kako je moguće da vlasnici ne mogu ući u posjed fabrike, ako privatizacija nije sporna, predsjednik NO "Azota" Ibrahim Imamović odgovara protupitanjem: "Zar vi ne živite u BiH?"
I zbilja, kakva nas još vijest iz BiH može iznenaditi. Nije "Azot" jedini primjer nepostojanja vladavine prava. Da postoji nezavisno pravosuđe, ekspresno bi bila donesena odluka o poništavanju privatizacije ili o uvođenju vlasnika u posjed imovine koju je kupio. Zato i postoje sudovi, da omoguće rješavanje sporova. Međutim, kad bi sistem funkcionisao ne bi bilo moguće loviti u mutnom.