Na društvenim mrežama juče je jedna od najvećih dilema bila da li je Miroslav Sakan (20) iz Kotor Varoša ispravno postupio kada je sugrađaninu vratio izgubljeni novčanik s 1.700 maraka.
Još više me je iznenadilo, pa i zaprepastilo, to što se ova vijest, putem medija, neopisivom brzinom proširila na cijeli region i uvjeren sam da toliku pažnju ne bi izazvao ni tekst o, recimo, petogodišnjaku koji množi trocifrene brojeve.
Portali su, željni klikova, o poštenju dvadesetogodišnjaka iz Kotor Varoša informisali čitaoce baš zato što su njihovi posjetioci s nevjericom ulazili i čitali taj članak.
"I vi ste počeli izmišljati", glasio je jedan od komentara koji je napisao korisnik Facebooka, a koji, očigledno, smatra da je riječ o netačnoj vijesti.
Sva sreća pa tabloidi ovakav događaj nisu postavili u rubriku "vjerovali ili ne", te dali senzacionalan naslov "Pronašao je pun novčanik i šokiraće vas šta je uradio!".
Nažalost, primjeri poštenja su rijetki. To nije tuđa nesreća, već naša. U šta smo se to pretvorili?
Ako je većina iznenađena gestom ljudine koji nije uzeo nešto što je tuđe, kakva nam je budućnost? Jadna. Ako su lud i dobar rođena braća, onda bi bilo prihvatljivo biti nečovjek.
Miroslav je dobio nagradu za svoj postupak. I da nije, on je srećan čovjek, a njegovi roditelji imaju na koga biti ponosni. Ono što je uradio, puno je vrednije od 1.700 maraka.
Njegoš je davno rekao "Svak' je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.