Vlasnici auto-salona u BiH su u panici jer je prodaja novih vozila na "infuziji", a jedini razlog su prazni novčanici potencijalnih kupaca.
Žale se trgovci četvorotočkaša da je mušterijama odavno na umu samo cijena, dok za kvalitet te karakteristike auta gotovo niko ne pita. Koga je briga ima li vozilo električne podizače stakala u državi u kojoj se kupuje "hljeb od juče"?!
Prosječna plata, koja iznosi oko 800 maraka, dovoljna je tek da se plati kirija, režije, nešto hrane, a više se, čini mi se, pare ne čuvaju ispod tepiha za "ne daj bože", jer ih, jednostavno - malo ko ima.
Kredit sa vrtoglavim kamatama gotovo nikome ne pada na pamet, a ušteđevina je termin koji se u našoj državi ne spominje već godinama. Nekada se kupovao novi jugo 45 (bilo je to dobro vrijeme), a taj automobil se i sada pazari, ali proizveden osamdesetih godina prošlog vijeka.
Besparica je, dakle, jedini razlog zbog kojeg je bh. vozni park star gotovo koliko i vozači. Tačno je da je sve više vozila na bh. putevima, ali, pogledamo li malo bolje, naša tri prosječna automobila vrijede koliko jedan evropski.
Čućemo često da vozila više nisu luksuz, nego potreba. Ipak, kako sada stvari stoje, tu potrebu mogu da zadovolje samo oni koji imaju podeblji konto na tekućim računima.
Ostali imaju tri opcije: da kupe "kantu" staru 20 godina, voze se gradskim prevozom, ili pak - pješače. Dakle, dok se ne obogatimo, vlasnici auto-salona će moliti boga da im na vrata pokuca neki gastarbajter