Međunarodni magistralni put koji spaja BiH i Crnu Goru više liči na kozju stazu nego na saobraćajnicu.
Dio puta od 21 km, koji ide kroz BiH, "u fazi izgradnje" je već 70 godina, a bogami, ni na crnogorskoj strani stanje nije ništa bolje.
To dovoljno govori o "stalnom napretku i prosperitetu" ove dvije zemlje, kao i o nivou odgovornosti prošlih i aktuelnih vlasti.
Permanentna priča o izgradnjama raznih koridora, autoputeva, magistrala gradi sliku da je posttranzicijska društvena "epoha" odavno pristigla u naše krajeve, te da za zemlje balkanskog regiona nema više zime.
Ali, kada se pogleda ovaj jadni međunarodni magistralni put, koji svakog trenutka prijeti da se obruši u Drinu, ta se slika pretvori u onu poslije 12 časova, kada je na repertoaru tzv. "snježni program".
Ne bi bilo loše predložiti da se, recimo, počne letjeti po ovom našem regionu, to jest da se paraglajderi, kajtovi, padobrani, bordovi i zmajevi uvedu kao prevozna sredstva umjesto dosadašnjih automobila, autobusa, motora, bicikala. Na taj način nam ne bi bili potrebni nikakvi međunarodni i regionalni putevi, pa se ne bismo morali mučiti sa privlačenjem investitora.
Onda bi naš postjugoslovenski region postao turistička atrakcija u koju bi se turisti iz svijeta takođe "slivali" iz vazduha, želeći da vide balkanske zemlje čuda, koje, ovoga puta, imaju nešto sasvim novo i neočekivano da ponude.