RS je u nedjelju pustila u saobraćaj mahovljansku petlju, vjerovatno najsloženiji i najzahtjevniji cestovni objekat ikad izgrađen u BiH.
Kompletna investicija je koštala 20 miliona evra, a na izgradnji petlje je na direktan i indirektan način kroz nekoliko godina bilo angažovano više hiljada ljudi. Domaće firme su dobile reference, a građani lijep i atraktivan cestovni objekat kojim će putovati brže, ljepše i ugodnije. Dnevnici i novine su o ovom građevinskom poduhvatu izvijestili u svojim udarnim terminima i na naslovnim stranama.
Ali nažalost, ovakve vijesti su i dalje rijetkost. Minute dnevnika i stranice novina uvijek nekako preotmu vijesti o još jednom propalom dogovoru političkih lidera, još jednom zastoju u sprovođenju ove ili one odluke, ili još jednom probijanju rokova za politički kompromis o ovoj ili onoj temi. Recimo, "zahvaljujući" činjenici da se bh. politički lideri ne mogu dogovoriti o IPA sredstavima ili natezanju u vezi sa aranžmanom sa MMF-om, BiH je u opasnosti da izgubi 200 miliona evra. Za ovaj novac bismo mogli napraviti deset mahovljanskih petlji, ili više od 50 kilometara novih autoputeva, ili otvoriti barem stotinu proizvodnih pogona, u njima zaposliti barem 10.000 ljudi ili, vjerovatno, sagraditi jedan manji grad. Lijepo je bilo gledati mahovljansku petlju i još će ljepše biti njome se voziti. Jedino ako niste opozicioni lideri, koji po pravilu nipodaštavaju sve ono što vlast u RS napravi. Ipak, morate osjetiti zadovoljstvo činjenicom da je RS dobila jedan ovakav objekat. Ali uz iskreno zadovoljstvo, ja osjećam i tugu. Tugu zbog toga šta smo sve u BiH još mogli napraviti da vrijeme nismo trošili na prazne političke rasprave koje nikuda ne vode, a koštaju nas milione. Englezi su davno rekli da je vrijeme novac. Koliko smo vremena mi izgubili?