Zanimljivo bi bilo, nadasve novinarski izazov, upoznati gazdu trgovine "Medresa" iz sarajevske općine Stari grad i uraditi intervju s njim.
Čovjek je, naime, po nekoj vlastitoj recepturi i u naletu inspiracije firmu nazvao imenom koje utjelovljuje islamske srednje škole i odlučio se, između ostalog, baviti i dilanjem alkoholnih pića (mada nije poznato da li je najprije ušao u biznis, a onda osmislio ime firmi, ili obrnuto)!?
A onda su Gazda i njegova "Medresa" predstavnike države ubijedili da su baš oni najbolji i najpovoljniji za jednogodišnje snabdijevanje institucija BiH svim vrstama alkoholnih pića. Priča dobija dodatni zaplet ako znamo da je Gazda firmu osnovao u srcu općine čiji je načelnik vlasnicima svih kafana i birtija zabranio točenje alkohola tokom mjeseca ramazana.
No, koga još briga za uzroke, a još manje za posljedice. Dobra kapljica i opuštanje uz ugodno društvo slijed je događaja u institucijama BiH nakon napornog i nadasve društveno odgovornog rada, golim okom vidljivog, koji mjesečno od nas građana naplaćuju crkavicama od po pet, šest hiljada KM.
Nakon početnog zaprepaštenja, zbog kojeg ne znate da li biste se grohotom smijali ili od muke počeli plakati, ubrzo shvatite da ne postoji ama baš ništa što vas u državi kakva je BiH može iznenaditi.
Nema tog događaja, ne postoji taj politički gaf, nema te inovacije i kreacije domaćeg čovjeka koja vam može dugoročno ostaviti upitnik iznad glave. Sve je moguće i istovremeno ništa nije nemoguće. Tako je skrojena BiH, takva je svijest ovdašnjih ljudi.
"Medresa" će, dakle, naše ministre, poslanike i delegate, državne službenike i uposlenike, logisticirati raznim vrstama viskija, "maksuzijom", likerima i vinima najmanje do općih izbora 2014. A tada će nas, po prirodi stvari, pokušati kolektivno opiti vlastitom vizijom boljitka i ubijediti u ispravnost politike Superhika: "Otmi siromašnima da bi dao bogatima!"