Sva krhkost bh. društva ponovo se manifestirala u Mostaru.
Sukobi navijačkih skupina dvaju mostarskih nogometnih klubova Veleža i Zrinjskog ponovno su pokazali nepodnošljivu `težinu` suživota u gradu na Neretvi! No, ne zaboravimo da Mostar nije iznimka u BiH, nego pokazatelj stanja svijesti puka naše zemlje.
Sudionici nereda ponovno su isti - maloljetnici koji se rata i ne sjećaju. U polualkoholiziranom stanju su izvikivali parole tipa `ubij ustašu`, odnosno sa druge strane `ubij baliju`, a nedavno (sjetimo se gostovanja beogradskog Partizana) i `ubij četnika`. Nisu prezali ni od napada na policiju, pa se tako čulo, sa sve tri strane, i `ubij drotove`. Bar se u nečemu slažu...
Neosporno je da se u Mostaru razvija nova generacija maloljetnih nacionalista. No, ako se zna da se kod nas `od Dejtona godine broje`, to ne treba da nas čudi. Bolest, da bi se izliječila, potrebno je najprije pravilno dijagnosticirati. Stoga je krajnje licemjerno pričati i pomirenju, suživotu i napretku kada se u Mostaru, kao jednom od rijetkih istinski multinacionalnih gradova u BiH, gotovo u pravilnim vremenskim intervalima događaju nacionalno motivirani masovni neredi. BiH treba da strepi nad vlastitom budućnosti ako ćemo na ovakav način odgajati našu djecu. Ne zaboravimo da će uskoro neki od tih mladića, koji uzvikuju parole na ubijanje (!), zasjesti u neku od brojnih fotelja rezirviranih za vlastodršce u našoj zemlji.
Dijagnoza bolesti BiH je maligni nacionalizam. Lijek? O tome nije na novinarima da govore.