Svaki treći dan u Tuzlanskom kantonu porodi se jedna maloljetnica, pokazuju statistike, tek desetina očeva bude procesuirana, ali taj podatak još nikog ne zabrinjava.
Javnost odreaguje tek kada majka pokuša samoubistvo, kada se razotkrije da je starac plaćao za užitak sa 50 godina mlađom djevojčicom ili, pak, kada umre beba maloljetnice. A nakon toga opet zid šutnje i pasivnosti. Nadležne ustanove ne poduzimaju nikakve aktivnosti u cilju seksualne naobrazbe maloljetnika, kako bi se na najmanju moguću mjeru svelo da djeca rađaju djecu.
Umjesto da razbijaju tabue u 21. vijeku, nadležni svojom šutnjom doprinose da je broj maloljetnih majki iz godine u godinu veći. A ako se ima u vidu statistički podatak da se tek pola maloljetnih trudnica porodi, onda se može stvoriti slika o broju djevojčica koje su, htjeli mi to priznati ili ne, seksualno aktivne. Trebalo bi imati na umu da je seksualni odnos sa osobama mlađim od 14 godina, bez obzira da li je dobrovoljan, zabranjen domaćim zakonom.
A Konvencijom o pravima djeteta UN-a, koja se počela primjenjivati u Tuzlanskom kantonu prije dvije godine, kažnjiv je seksualni odnos sa mlađima od 18 godina.
Disproporcija u broju poroda maloljetnica i broja krivičnih gonjenja muškaraca koji sa maloljetnicama zadovoljavaju seksualne potrebe ukazuje da bi se trebalo poraditi na koordinaciji zdravstvenih ustanova i organa gonjenja. Da se ne reaguje tek kada se situacija dodatno iskomplikuje, već da se policija obavijesti o svakoj maloljetnoj trudnici. U priču o preranom odrastanju maloljetnica treba da se uključe i njihove porodice, ali i odgojne ustanove.