Pucnjava u Srednjoj školi metalskih zanimanja u Sarajevu. Vjerovatno zbog beznačajne svađe, sedamnaestogodišnjak je u školskom holu iz pištolja pucao na svog druga. Suparnika je promašio, ali je pogodio trećeg učenika. Srećom, sve se završilo na lakšoj povredi. Kao i skoro svaka druga vijest iz crne hronike u kojoj su upetljani maloljetnici, ovaj događaj je bio povod izljevu licemjerstva "punoljetnika".
Na lice mjesta je došao Emir Suljagić, ministar nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo, koji je "osuo" paljbu po vlastima. Ministar je, u maniru lidera iz nevladinih organizacija, a ne nosioca izvršne vlasti, iznio nebuloze o uvođenju detektora metala na ulazu u školu pa sve do pozivanja "odgovornih" da se manu bezveznih i efemernih stvari i da se bave suštinskim pitanjima, poput maloljetničkog kriminala.
Siguran sam da u BiH ne postoji političar koji se ne zalaže za "mlade" i njihove probleme. Problem je što je većina njih licemjerna, bez obzira na to da li govore o "mladim i talentovanim" ili maloljetničkoj delinkvenciji, koja se pokušava nametnuti kao najveći problem ovog društva.
Maloljetnici nisu uništili ovu zemlju u ratu, a kasnije je dokusurivali u miru. Nismo nikad čuli da su maloljetnici akteri privatizacijskog krminala, da su pronevjerili milione, da su firme doveli do propasti da bi ih u bescijenje oteli privatizacijski tajkuni. Nikad maloljetnici nisu vođe zločinačkih organizacija. Maloljetnici nisu krivi što su njihovi očevi ostali bez poslova i što su im porodice postale socijalni slučajevi. Maloljetnici se samo ugledaju na svoje punoljetne sugrađane. Na punoljetnima je da obezbijede bolji život svima, bez obzira na to koliko godina imali, a onda će biti manje kriminala.