Opravdani revolt demobilisanih boraca u Unsko-sanskom kantonu neslavno je završen raskolom na teritorijalnoj osnovi. Tokom vikenda u Bihaću je ostalo samo pedesetak boraca s područja općine Cazin. Oni uporno traže pet neisplaćenih mjesečnih nadoknada za vrijeme privremene nezaposlenosti. Taj termin, s obzirom na ekonomsko stanje u BiH, neodoljivo podsjeća na termin "radnici na privemenom radu u inostranstvu" iz prošlog sistema. To privremeno postala je konstanta.
Konstanta je da iz manipulacije narodom nisu izuzeti ni borci sve tri nekada zaraćene strane. Činjenicu da je rat završen patom još nije prihvatila nijedna strana. Mnogo ljepše je osjećati se pobjednikom. Tu činjenicu svih poslijeratnih godina za dnevnu upotrebu koristi politika. Ljetos je Vlada Federacije, zbog interesa stranaka iz kojh su njeni ministri, uoči lokalnih izbora donijela Zakon o dopunskim pravima boraca. Zakon nije imao materijalnu podlogu i počele su improvizacije. Nadoknada od 150 KM mjesečno svakom nezaposlenom borcu, po onoj narodnoj "brigo moja pređi na drugoga", prebačena je na kantonalne vlade. Vlade su taj namet pokušale proslijediti svojim zavodima za zapošljavanje, a para niko nema.
Stoga će se oko 5.300 demobilisanih nezaposlenih boraca u Unsko-sanskom kantonu zadovoljiti s dvije od pet neisplaćenih nadoknada. Vlast, čitaj političari, će odahnuti jer u budžetu Federacije za 2009. godinu nije predviđena stavka za ovu namjenu. Po običaju, niko neće odgovarati što u međuvremenu nije ukinut Zakon o dopunskim pravima boraca. On je svoju svrhu ispunio na lokalnim izborima.