Šta reći a ne pogriješiti o ligi koja se tendenciozno zove Premijer. Spuštena je zavjesa na još jednu sezonu u BiH i, kada se uporedi sa nekim prethodnim, zaslužuje prolaznu ocjenu, ako ništa onda zbog incidenata kojih nije bilo barem u većim razmjerama.
Nažalost, loše iskustvo nas uči da kažemo "dobro je da nije pala mrtva glava", pa sve ostalo nije pretjerano bitno, iako se policija ni ove sezone ne može pohvaliti da je bila bez posla. Srećom, bilo je to u nešto manjem obimu, za što zasluge pripadaju i zabrani organizovanog dolaska navijača u proljetnom dijelu.
Što se tiče ukupne posjete na tribinama, ona je bila na istom ili sličnom nivou kao ranijih godina, ali je zato pirotehnike bilo u izobilju na gotovo svakom stadionu bez obzira na rigorozne novčane kazne klubovima. Istina, nije bilo ili se barem nije pričalo o nekim skandalima vezanim za rezultatske namještaljke.
Oni odvažniji i optimisti kao znak napretka potcrtaće suđenje i veći broj gostujućih pobjeda, što je u ne tako davnoj istoriji bila rijetkost. Da je sezona bila zanimljivija od prethodnih potvrđuje i šampionska titula, koja je, kako je priznao i sam trener Branko Karačić, pripala Zrinjskom dosta neočekivano, ali sasvim zasluženo. Razočarenje su četvrtoplasirani Željezničar, te Borac, koji sada sa tek šestim mjestom, nažalost, predvodi samo grupu posrnulih klubova iz Republike Srpske, od kojih su dva preselila u niži rang.
Na kraju nekoliko redova i o kvalitetu, koji bi, kada je sport u pitanju, trebalo da bude na prvom mjestu. Međutim, u BiH još zaslužuje samo da se spomene, jer ma koliko se navijači i gledaoci divili individualnim potezima nekolicine pojedinaca, i pojedinim dobrim domaćim utakmicama, svi smo mi jako dobro svjesni da naši klubovi još spadaju u grupu potpunih autsajdera na međunarodnoj sceni.