Bosna i Hercegovina je država koja nam svakodnevno pokazuje da je puna nebuloznih odluka, presuda, slučajeva.
To pokazuje i zadnji slučaj, u kojem je Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH, tužila Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS). Ne bi tu bilo ništa sporno da prva osoba pomenutog suda nije VSTS tužila sudu u kojem je ona predsjednica. Ona je, naime, formirala tročlano vijeće, koje je presudilo, naravno u njenu korist, da VSTS nema zakonskog osnova za ocjenjivanje predsjednika suda.
Ovaj slučaj, možda je bolja riječ skandal, nam pokazuje da je situacija u Sudu BiH daleko od normalne, civilizacijski i ljudski prihvatljive. Da je riječ o sukobu interesa potvrdio je i sam Sud BiH kada je predmet protiv sudije tog suda Vlade Adamovića proslijeđen na nižu sudsku instancu uz obrazloženje da ne može Sud BiH voditi postupak protiv Adamovića.
Postavlja se pitanje kako Sud BiH ne može presuđivati u predmetu protiv sudije tog suda, a može presuđivati u predmetu predsjednice tog suda. E, upravo u tom pitanju leži i odgovor zašto imamo ovakav skandalozan Sud BiH. Meddžida Kreso je od tog suda napravila polustranačku i poluprivatnu instituciju, koju želi proglasiti vrhovnom sudskom instancom u BiH.
U takvoj instanci ona bi vedrila i oblačila, bila vrhovni autoritet i radila po dogovoru sa svojim političkim mentorima.