Stepen demokratije u društvu najbolje se ogleda u stepenu medijskih sloboda. Činjenica da su u našoj zemlji u proteklih godinu dana zabilježena 43 verbalna i fizička napada na novinare govori da se BiH još ne može pohvaliti visokim stepenom demokratije.
Na svu sreću, vremena kada su podmetane bombe pod automobile novinara samo zbog toga što pišu kritično, barem se nadam, zauvijek su za nama.
Iako se ni danas političari ni najmanje ne ustručavaju fizički nasrnuti na "neposlušne" novinare, najveći broj napada je, srećom, verbalne prirode. Ali, ni to nije dovoljno.
To najbolje govori najsvježiji primjer odnosa Kabineta gradonačelnika Sarajeva prema novinarki "Nezavisnih novina". Sramotno je da se gradonačelnik Alija Behmen nije izvinio za verbalni napad njegovog savjetnika za medije Emira Suljagića, koji je našoj koleginici Nataši Krsman zabranio da postavi pitanje gradonačelniku uz opasku da "pitanja postavi Mili u Banjaluci".
A, samo nekoliko mjeseci ranije našoj koleginici Jasmini Šarac razbijen je fotoaparat i to samo zato što je radila svoj posao.
Dobro je da novinari "iritiraju" političare.
Ali, nedopustivo je da novinarima neko prijeti zato što misle na ovaj ili onaj način. Jedini sud o kvalitetu medija treba da daju čitaoci, gledaoci i slušaoci.