Stjepan Mesić, hrvatski predsjednik, ponovo je izazvao oštre reakcije političke javnosti RS. I to, s pravom.
On je, naime, optužio Milorada Dodika, premijera RS, da je opasnost jer ne priznaje BiH, govori da BiH nije konstantna, da može nestati...
Mesić ovom izjavom po ko zna koji put želi da probleme u svom dvorištu prebaci u komšijinu avliju. Jer, Hrvatska je po njegovom mišljenju zemlja prosperiteta i reda i mira. S ocjenom o prosperitetu donekle mogu da se složim, ali da je naša susjedna država zemlja mira i reda - to nikako. Navešću samo jedan primjer. Koliko je hrvatskoj vrhuški trebalo vremena da shvati da im je najjači i najbogatiji građanin - mafija? Shvatili su nakon deceniju, iako su novinski stupci i razne TV emisije bili posvećeni tom problemu. Odgovor iz vrhuške na medijske napise je glasio - to nije istina.
Sve donedavno, kad se vlast budi iz kome i shvata da je mafija jača od države. Najavljena borba protiv hrvatskog podzemlja dala je rezultat u prvih nekoliko dana, ali nakon toga muk. Tajac i od Mesića. Ćuti Mesić jer zna da ne treba sebi nego komšiji stavljati so na ranu. A najbolji komšija za to je RS.
Umjesto da učini sve za dobrosusjedske odnose i sa RS i sa BiH, Mesić konstantno šalje negativne signale iz Zagreba. S takvom praksom, ko god bio na čelu Hrvatska, mora se prestati.
Poglavlje međusobnih optuživanja mora biti završeno jer naš svakodnevni regionalni politički život mora biti usmjeren na brzu prugu suživota, koji će, zavisno u kojem vagonu sjedimo, dovesti nas ranije ili kasnije u stanicu zvanu EU.