Strani vlasnici domaćih kompanija u BiH su u protekle tri godine legalnim bankarskim putevima iz BiH iznijeli najmanje milijardu maraka. Ali može se pretpostaviti da je taj iznos i veći, s obzirom na to da i vrapci na grani znaju da dio novca ne ide "zvaničnim" kanalima.
Da ne bude nikakve zabune, strani vlasnici svoj novac koji su u BiH pošteno zaradili imaju pravo da odnesu gdje god žele. To je njihov novac s kojim imaju pravo da rade šta hoće. Na kraju krajeva, kakva je razlika između "domaćih" i "stranih" vlasnika, kad je to njihov zarađeni novac, a ne moj ili vaš? Osim ako ne mislimo da će neko samo iz ljubavi prema ovoj zemlji odlučiti da svoj novac potroši ili uloži na način kako to mi od njih očekujemo.
Problem je u tome što ova država nikako ne uspijeva napraviti ambijent koji bi bio privlačan za strane ulagače, pa da taj novac ili reinvestiraju u BiH ili ga ovdje potroše, i na taj način pokrenu novi ekonomski ciklus.
Odliv novca iz zemlje je u stvari samo nuspojava "bolesti" od koje BiH boluje već odavno i za koju nikako da nađe lijek.
Recept do izlječenja je poznat, ne treba tu izmišljati toplu vodu. Mora se uspostaviti pravna država, sudstvo mora biti brže i efikasnije, i mora se skratiti administrativna procedura pri osnivanju preduzeća i pojednostaviti poslovanje. Problem je i precijenjena marka, koja odavno ne odražava stvarnu vrijednost u odnosu na ostale valute.
Bolest nije smrtonosna, ali, kao i svaka druga bolest, može dovesti do neželjenog ishoda ako se ne liječi na vrijeme.