Tri bitna pokazatelja govore da u korištenju radničkih bolovanja ima mnoštvo zloupotreba.
Prvo, podaci iz 2006. godine kažu da su bolovanja državu koštala čak 22 miliona maraka: 19 miliona u FBiH i tri miliona u RS. Drugo, radi se o bolovanjima evidentiranim u državnoj službi, dok radnici kod privatnika bolovanja skoro da i nisu uzimali. I treće, domovi zdravlja u kojima se odobravaju bolovanja, koja u početku plaća poslodavac, nikome ne dostavljaju informacije o odobrenim bolovanjima. Pojedini zvaničnici tvrde i da je broj bolovanja povećan prošle godine kad je uvedena porodična medicina.
Prostora i razloga za mahinacije u toj oblasti je, dakle, dosta. Onih 19 miliona Zavod za zdravstveno osiguranje FBiH izdvojio je za bolovanje radnika poslije 42 dana bolovanja, a tri miliona KM su troškovi Fonda zdravstvenog osiguranja RS za bolovanja duža od 120 dana. Koliko je još novca otišlo za bolovanja u ona 42 dana u FBiH, odnosno za 120 dana u RS, koja idu na teret poslodavca, niko ne zna.
Činjenica je da su bolovanja postala poseban problem od uvođenja porodične medicine kao primarne zdravstvene zaštite. Zloupotrebe u odobravanju bolovanja moraju se smanjiti ili vraćanjem na službe medicine rada i ambulante preduzeća ili po grupama preduzeća. To bi, pored neophodnog pooštravanja kontrole neopravdanosti korištenja bolovanja, trebalo da se uzme u obzir prilikom aktuelne izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju. A dotad će, valjda, barem jedan ljekar, koji je na ovaj način oštetio budžet, dobiti otkaz, tek za primjer.