Činjenica da svaki treći mladi čovjek u BiH smatra da u ovoj čudnoj zemlji postoje mjesta gdje ne bi smjeli otići, jer tamo žive pripadnici druge vjeroispovijesti, pa zbog toga strahuju za svoju ličnu bezbjednost, porazna je i zastrašujuća.
Treba se s pravom zapitati da li je moguće da i poslije 16 godina od kraja rata naša djeca ovako razmišljaju i svoje vršnjake u školama i dan-danas dijele na Srbe, Hrvate i Bošnjake.
Međutim, kada pogledamo šta se sve dešava u BiH, u kojoj vehabije slobodno šetaju sa oružjem i pucaju po stranim ambasadama, onda ovakva razmišljanja mladih ljudi ne treba da čude.
Sam primjer u Jajcu, gdje većina školaraca za svoje "različite vršnjake" smatra one druge nacionalnosti, dovoljno govori o razdoru u BiH, čak i među najmlađima.
Zabrinjava i podatak da polovina učenika ističe da je u školi naišla na problem vezan za različitost djeteta, od kojih trećina kaže da je uzrok te različitosti bila druga religija.
Da je ovaj problem i te kako izražen, potvrđuju i zvanični podaci Institucije ombudsmana BiH, koji pokazuju da su najviše žalbi građana na godišnjem nivou primili u vezi sa diskriminacijom po nacionalnoj osnovi, što je svakako alarmantno.
Međutim, jedinstvena ocjena ovakvog stanja govori da sadašnja politička situacija velikim dijelom nameće strahovanje od odlaska u druge dijelove BiH, pa samim tim i ne čude ovakva mišljenja mladih i stvaranje predrasuda prema onima "koji nisu kao mi".