Kada vidite raspisan konkurs za neko radno mjesto, pogotovo ako je riječ o državnim institucijama, znajte da je to mjesto u većini slučajeva nekome namijenjeno ili neko na njemu već uveliko radi. To je postalo opšte poznata stvar.
Taman sakupite svu silnu potrebnu dokumentaciju, diplome, uvjerenja, potvrde i ostalo, i za to date i ono malo novca što imate, da bi vam onda komšinica rekla `pa tu ti već radi onaj mali od .....`. Ili, naletite na kretena koji vam još otvoreno kaže: `Džaba konkurišeš stari mi je već našao vezu za to.`
Onda se neko pita zašto 77 odsto mladih želi da napusti BiH?! Po svemu sudeći zato što su bez-veze. Ako, pak, niste bez-veze onda možete da birate. Vlada, Gradska uprava, `Pošta` ili `Telecom`, nema veze što već imaju na stotine viška radnika, naći će se mjesta i za Vas. Vi koji ste bez veze možda ćete više sreće imati kod privatnika, jer njima je već bitnije da imate nešto i u glavi. Međutim, tu se unaprijed pozdravite sa radnim stažom, toplim obrokom, prevozom, zdravstvenim osiguranjem.
Zbog toga ne čudi što je 45 odsto mladih nezaposleno i što većina želi da napusti ovu zemlju. Dosta je ljudima da više slušaju ovakve i slične priče. Dosta im je da idu po namještenim konkursima dok su šupljeglavi tatini sinovi već uvaljeni u fotelje. Pokupiće svoje stvari, ali i znanje, i potražiti zemlju u kojoj će se to znanje cijeniti. I može li neko na tome da im zamjeri?