Autor koji bi odlučio da napiše jedno djelo za političare koje bi imalo naziv "Priručnik za zadržavanje fotelje" u BiH bi sigurno našao dovoljno inspiracije. Osim što bi imao bestseler, sretni autor ne bi imao puno posla na tom djelu. Dovoljno je da na svakoj stranici, između ostalog, ponavlja rečenicu "Ne daj fotelju ni za živu glavu".
Primjerak tog priručnika sigurno ne treba slati i Amiru Pilavu, šefu Kancelarije za razmatranje žalbi, jer on svoju fotelju uspješno zadržava već dvije i po godine i iz priručnika ne bi saznao ništa što već ne zna.
Naime, Savjet ministara BiH je u četvrtak usvojio informaciju u kojoj se kaže da dvije i pol godine od davanja saglasnosti na Pravilnik u unutrašnjoj organizaciji nije izvršena nijedna rotacija u Kancelariji za razmatranje žalbi.
Šef te kancelarije prema Zakonu o platama i institucijama ima osnovnu platu od oko 3.500 KM, što je dovoljan motiv svakome da po svaku cijenu zadrži radno mjesto.
"Ako naiđeš na ovcu, grijeh ju je ne ošišati", takođe bi pisalo u pomenutom priručniku. U ovom slučaju frizer je Pilav, ali ko je ovca? Možda poreski obveznici ove države koji su "ošišani" za minimalno 105.000 KM koliko se zaradi na mjestu šefa Kancelarije za razmatranje žalbi za dvije i po godine?
Javne nabavke su uvijek bile označene kao najrizičnije područje za nastanak korupcije, a ova kancelarija postupa po žalbama na odluke Agencije za javne nabavke. Iako Pilav tvrdi da radi sve po zakonu, što je možda i tačno, postavlja se pitanje kakav je to zakonski paradoks koji dozvoljava da neko zadržava fotelju dvije i po godine i u tom periodu odugovlači primjenu Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji?