Kažu da će turista najbolje ocijeniti imidž zemlje u koju dolazi po aerodromima, željezničkim i autobuskim stanicama.
Kad malo razmislite, ima logike. Kad doputujete u neku zemlju, ti objekti su prva mjesta gdje stvarate svoj utisak - da li je čisto, kako se ljudi ophode prema vama, ili kakvi su, na primjer, mokri čvorovi. A zna se da je prvi utisak najvažniji. I često će taj prvi utisak odrediti i vaše mišljenje o cijeloj zemlji.
Poslovni ljudi i strani investitori možda neće zavirivati u mokre čvorove, ali će vašoj zemlji dati prolaznu ocjenu procijene li da je administracija efikasna, da li su službenici profesionalni i tako dalje. Ali, ovi primjeri samo su subjektivan utisak. Ako želite izgraditi objektivni utisak o nekoj zemlji, pogledajte kako se u njoj odnose prema institucijama. Najbolje je da pogledate kako se odnose prema sudovima, najvažnijim institucijama na kojima počiva pravni poredak zemlje. A kakvu biste vi objektivnu ocjenu dali zemlji u čijoj najvišoj sudskoj instanci neko špijunira sudije - kad dolaze na posao, s kim se sastaju, kakvu kravatu su danas obukli ili, šta ja znam, u koliko sati su skočili do trafike preko puta da kupe novine?
To se upravo desilo u Sudu BiH. Tamo su postavili kamere koje bukvalno gledaju na vrata sudijskih kancelarija. I uklonili su ih tek nakon što je jedan sudija podnio prijavu, a nadležno tijelo naredilo da ih uklone. U normalnoj zemlji ovo bi bilo nezamislivo. Ako držiš do svoje zemlje, onda su ti sudije personifikacija njenog ugleda. Prema njima se odnosiš sa krajnjim poštovanjem, ne zbog njih samih, nego zbog zemlje do čijeg ugleda ti je, valjda, stalo. Tako barem rade u normalnoj zemlji. Ako je u tvojoj zemlji tako, onda je ona uređena pravna država. Ako nije, onda ti je zemlja mokri čvor.