Ukoliko je Mostar ogledalo bh. multietničnosti, kako to često volimo reći, onda nam se ne piše dobro. Nakon nogometne utakmice domaćeg Zrinjskog i beogradskog Partizana na ulicama zapadnog dijela grada vladala ja potpuna anarhija. Tukao je i udarao gdje je tko koga stigao. Osnova nije bila bitna.
Nakon što su mladići, koji sebe pompezno vole zvati `Ultrasima`, odnosno `Grobarima`, otpjevali repertoar fašističko-nacionalističkih pjesama i istaknuli parole, pokušali su se i fizički obračunati. Policija je teškom mukom i kemijskim sredstvima spriječila najcrnji mogući scenarij. Ulicama Mostara se tako pored nesnosne vrućine sada ne može hodati i zbog zagušljujućeg smrada suzavca...
Iako su autobusi Beograđana dobrano kamenovani, policija je `pravi posao` napravila kada je spriječila prelazak navijačke mase s desne (hrvatske) na lijevu (bošnjačku) stranu Neretve. Naime, nakon što su `Grobari` ispraćeni iz grada, rulja se namjeravala obračunati s navijačima Veleža na istočnoj strani grada. Tek tada bi se napunili stupci crne kronike, kazali bi kolege novinari.
No, vratimo se ovim navijačima. Zaluđeni retrogradnom ideologijom, za koju vjerojatno ne znaju ni što predstavlja ni kako je nastala, u četvrtak naveče bili su spremni za rat. Ratno stanje su čak i stvorili!
Tužno je bilo gledati `deja vu` s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su ljudi s dna društvene ljestvice, uzvikujući iste ove parole, postajali vođe priglupih, bezimenih masa.
Nadajmo se kako je netko ipak nešto naučio u paklu devedestih.