Mreža podrške Ratku Mladiću nije razmontirana u BiH ni ravno 15 godina poslije rata. Bar tako tvrdi Rafi Gregorijan, zamjenik visokog predstavnika.
Ukoliko je Gregorijanova izjava tačna, može se postaviti niz pitanja koja bi trebalo da zbrinu sve u BiH.
Tako, recimo, nadležne državne institucije o postojanju te mreže ne znaju ništa, pa je pitanje da li krovne bezbjednosne agencije, poput SIPA i OBA, rade svoj posao ili služe samo da troše pare poreskih obveznika i stvaraju prividnu sliku ozbiljne države u kojoj postoje zajednički obavještajni organi.
Drugi problem bi bio što bi ovu izjavu mogla da iskoristi Srbija i dio balasta koji je pritišće zbog skrivanja preostala dva haška bjegunca podijeli i sa BiH. Ne treba da nas čudi ako sad ponovo oživi zatvoreno pitanje saradnje BiH sa Haškim sudom i da se i pred nas stavi uslov hapšenja bjegunaca za nešto što treba da dobijemo na našem sporom evropskom putu.
Treći problem je što se, ukoliko Gregorijan govori istinu, potvrđuju teze da u BiH odavno postoje paralelne obavještajne strukture, što je, kako je to primijetio predsjedavajući Savjeta ministara, opasnije i od same mreže podrške haškim bjeguncima.
Ipak, najveći problem je što gore navedeno nisu prepoznale sve političke partije i snažno osudile navode bez ikakvih argumenata. Nažalost, čini se da neki političari nemaju smjelosti niti mudrosti da osude nešto što dolazi iz OHR-a i to samo zato da bi mu se udvorili i ušićarili neki jeftini politički poen, koji će se kasnije obiti o glavu svim građanima BiH.