Za vehabijskog lidera Huseina Bosnića, poznatijeg kao Bilal, ne postoji ni zakon ni adekvatna kazna u ovoj državi.
Čovjek poruči da niko ne smije da "dirne mudžahedine", jer će sa svih strana da dođu "braća" talibani i u tom kontekstu spominje i rat, nakon čega ga uhapse pa puste.
Da se razumijemo, ne mislim da su Bosnić i Nusret Imamović, vođa vehabija u nadaleko poznatoj Gornjoj Maoči, glavni problemi u našoj i bez njih napaćenoj zemlji.
Ali ne smatram ni da bezbjednosne agencije smiju da zatvore oči dok neko zvecka oružjem, zbog kojeg su mnoge majke nakon devedesetih godina prošlog vijeka i danas u crnoj odjeći.
Ne zalažem se ni za to da policajci svakog dana lupom zumiraju ljude jer nose dugu bradu, a kratke pantalone, ali podržavam da istragom budu "pročešljani" svi oni koji prijete da će put džihadu da se otvara eksplozivom na grudima, te poručuju da "ova prokleta država stvarno traži belaja".
Niti je ova država prokleta niti joj više treba "belaj". Ali, potrebni su nam, između ostalog, sposobni policajci, tužioci i sudije, koji će da priznaju da su indirektno krivi kada se dogode napadi poput onog na Policijsku stanicu u Bugojnu, te na američku ambasadu u Sarajevu.
Plaćeni su da se brinu za bezbjednost, odosno da preduhitre opasnost; nebitno od koga ona dolazila - od Milana, Ante ili Huseina.
Poučeni ne tako davnim nemilim događajima, kada ljudi sa ovim imenima nisu sjedjeli za istim stolom, već su pucali, mislim da će se svi složiti - niko više ne želi krvoproliće.