Činjenica da je za sedmodnevno ljetovanje jedne četvoročlane bh. porodice na nekoj od prosječnih turističkih destinacija u Hrvatskoj, Crnoj Gori ili Grčkoj, potrebno više od tri prosječne plate je porazna i govori da će izlet na more za većinu građana biti samo san.
Prvi razlog je taj što primanja velikog broja građana jedva da prelaze 500 KM, iako zvanični podaci govore da je prosječna plata u BiH 811 KM, ali u toj računici su i oni sa najvećim primanjima, kojih je najmanje u našoj zemlji, tako da ne pokazuje pravo stanje.
E sada, kad sve to uzmemo u obzir, zamislite koliko vremena treba štedjeti, čega se sve treba odricati, kako bi, primjera radi, otišli na Hrvatsko primorje i za to izdvojili 2.648 KM, ili za sedam dana sunčanja u Crnoj Gori iskeširali 2.200 KM.
Mnogi građani BiH će posegnuti za podizanjem kredita sa visokim kamatama kako bi sebi i svojima ispunili želju za ljetovanjem i po tome se ne razlikuju od drugih, ali to ih može odvesti u sve veće gubitke, koje treba da vraćaju do sljedećeg ljetovanja, a neki od njih će pokušati da bar svoju djecu pošalju na ljetovanje, da oni ne idu.
Zbog svega toga, najveći broj građana BiH, uopšte ne razmišlja o putovanju i iskorištavanju svog godišnjeg odmora odlaskom na more na neku od turističkh detinacija, jer primanja radnika u našoj zemlji ne mogu podnijeti tolike troškove.
Ono što je posebno porazno je činjenica da se godišnji odmori velikog broja bh. građana, ljudi koji rade teške i naporne poslove za vrlo male dohotke, završava na obalama rijeka, uz druženja i roštilj, te odlaskom na selo onih građana koji u mjestima gdje žive nemaju čak ni rijeku. More ostaje tek pusti san.