Hapšenjem trojice silovatelja policija je odradila svoj dio posla i na redu je sud, a vjerujem da će znati "odrezati" kaznu kako bi javnost u RS bila zadovoljna. S obzirom na to da su dvojica priznala silovanje, a jedan je uhvaćen na djelu i to od strane policajca, mislim da je na sudijama da samo pomisle kako se osjećaju žrtve silovanja i njihove porodice i da kažu: "U ime naroda, donosimo presudu kojom se silovatelji osuđuju na dugotrajnu kaznu zatvora u trajanju od ?? godina."
"Silovana djevojčica", "Pokušaj silovanja maloljetnog dječaka", "Staricu silovao komšija", "Očuh silovao pastorku", "Silovao je pa je zadavio", samo su neki od naslova u medijima koji nadležnima govore da, kada je u pitanju silovanje, treba mijenjati kaznenu politiku. Mnogo razvijenije zemlje u kojima se ljudska prava baš i ne gledaju kada je u pitanju silovanje, odavno su našle rješenje u riječi - kastracija, uz zatvor, naravno. Negdje je to fizička kastracija, negdje hemijska, negdje smrtna kazna, a negdje, kao i kod nas, silovatelj ili pedofil izađu poslije dvije-tri godine zatvora i opet nastave po starom do novog silovanja.
Žrtva, njena porodica i prijatelji nikada neće biti zadovoljni kaznom, a kako to obično biva, silovatelji, ukoliko "pošteno" ne odsluže svoje kazne, ubrzo će izaći, odseliti se iz mjesta gdje su silovali i opet postati nečije dobre komšije.
Na kraju, ako nam analize govore da tek svaka sedma žena prijavi silovanje i da više od 1.000 žena u BiH koje su silovane tokom rata čeka da pravda bude zadovoljena, možemo zaključiti da je društvo sve bolesnije i da sa sve više bezosjećajnosti prelazi preko gore navedenih medisjkih naslova.