Pacijenti u Sarajevu mjesecima ne mogu da urade markere na tumore dojke i prostate, jer reagensa nema. Ponovo.
Nedostaje i citostatika, prijeko potrebnih oboljelim od raka. Nažalost, uobičajeno.
Pacijenti su ostavljeni sudbini, izuzev rijetkih koji su uspjeli sebi priuštiti, ko zna kako, odlazak u privatnu kliniku i kupovinu skupih lijekova u apotekama.
Višegodišnje, višedecenijsko redovno plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje ne vrijedi uplašenim pacijentima. Sa uredno ovjerenom zdravstvenom knjižicom u džepu i odavno izgubljenom vjerom u zdravstveni sistem mjesecima lome prste i preživljavaju teške dane nadajući se da neće biti kasno kada konačno dođu na red da ostvare svoje pravo na pregled i nalaze pa čak i da dobiju terapiju.
Pacijenti iz Klinike za onkologiju dobijaju informaciju da nema reagensa za tumor dojke i prostate. Iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu pak tvrde da ih ima dovoljno! Ali samo za one koje preporuči specijalista. Obrazloženje je da su reagensi skupi. Dodatno pojašnjenje je da je, zaboga, prošle godine u 60 odsto slučajeva ustanovljeno da nije bilo potrebe da se rade markeri. Tih 60 odsto kritikovanih "slučajeva" je, srećom, dahnulo dušom.
Bez obzira na to što bi trebalo da dobije uslugu, pregled, ne bude vraćen, građanin, pacijent, izgleda nema pravo da eliminiše bojazan da ima rak. Bira se ko će i kada uraditi markere. Jer su reagensi skupi.
Mnogo koštaju i citostatici, a za to što ih nedostaje nadležni, kažu oni sami, nisu krivi. Za Zavod zdravstvenog osiguranja FBiH kriv je Zakon o javnim nabavkama, jer da nije takav kakav jeste, lijekove bi nabavili od drugih dobavljača. Sve ovo su problemi koji dugo postoje. Oni koji treba da ih rješavaju imaju važnija posla. Kod nas je, očito, najjeftiniji život. I potrebne su veze da dobiješ ono što ionako plaćaš u našem lošem zdravstvenom sistemu.